Pjesma “mehanička ruka” inspirirana je muzejskim eksponatom koji je personificirao život. Eksponat koji je za svoju zadaću imao skupljati tekućinu kako bi “ostao na svojem” životu. S vremenom ponestalo je tekućine i život se ugasio. “Mehanička ruka” je pogled na život iz perspektive tog eksponata zarobljenog u 4 zida. Priču upotpunjuje lik žene koja predstavlja sve ono nedostižno i van okvira čemu težimo ali smo vezani raznim lancima da to i ostvarimo. Na kraju posjetioci odlaze i gase se svjetla, a “Mehaniča ruka” ostaje sama u tami krvariti prazne suze.