UVIJEKSIVA ŽESTOKA SREDINA TJEDNA U MOČVARI

PIŠE: Ivan Šunić Camaro

FOTO & VIDEO: Ivan Šunić Camaro

Iako je tradicionalno 12.-i mjesec krcat sa raznim događanjima iz svih aspekata te za sve ukuse, početak mjeseca je startao u kvalitetno metalnom tonu. Švedski metalni power progresivci Evergrey su se vratili u Hrvatsku nakon pola desetljeća sa promotivnom turnejom njihovog najnovijeg studijskog albuma naziva Theories Of Emptiness. Pa su tako na ovoj turneji odabrali Zagreb na početku Prosinca, točnije 04.12. Da se “uvijeksivi” Evergrey i hrvatska metal publika vole, to je jasno odavno, budući da im je ovo bio četvrti koncert kod nas, treći u Zagrebu plus jedan u Splitu (2009.g), a zagrebačka Močvara im je već praktički “koncertni dom” kad dolaze u Hrvatsku.

Osobno sam ih gledao u Močvari i 2007.g. kad su ispred njih otvarali norveški heavy metalci, Stonegard. Zbog sredine tjedna i neodgodivih poslovnih obaveza, nažalost sam propustio obje predgrupe, talijanske Inner Vitriol, i “polutalijanske” Klogr, koje sam tehnički uspio uloviti na zadnjem dijelu zadnje pjesme njihovog seta, pa ne bi bilo pošteno niti objektivno da išta napišem o njima, bilo pozitivno ili negativno, osim da je Močvara na njima već bila solidno ispunjena. Nakon njihovog seta, i nekih 40-ak minuta preslagivanja stagea, na red su napokon došle zvijezde večeri koje sam kako ja, tako i svi prisutni jedva čekali da počnu. Ono što moram istaknuti prije svega je da su se na ovoj turneji dečki iz Evergreya potrudili dodati još jednu dodatnu vizualnu komponentu koja je ne samo upotpunjivala, nego i pojačavala audio-vizualni doživljaj njihove svirke. Naime, u pozadini su bili postavljeni LCD ekrani koji su ovisno o pjesmi koju su izvodili, prikazivali pripremljene animacije, snimke i vizuale. I to je stvarno bio pun pogodak, iako je na momente svjetlina ekrana žestoko zasljepljivala publiku, uključujući i mene. Svoju svirku su otvorili sa pjesmom Falling From The Sun, prvom na novom albumu, te su nastavili sa Say sa istog albuma, da bi treća po redu bila Midwinter Calls sa albuma A Heartless Portrait (The Orphéan Testament) iz 2022.g. Ono što sam primjetio jest bio izostanak pjesama sa ranih albuma, a Evergrey je u svojih preko tri desetljeća postojanja imao solidno veliku diskografiju. Točnije, 14 studijskih albuma, ako brojimo ovaj zadnji na čijoj promotivnoj turneji su bili. I definitivno bi mi bilo drago čuti pokoju iz ranih albuma. Na kraju su nas na bisu počastili sa A Touch Of Blessing, no, volio bih da sam čuo i recimo Recreation Day, Nosferatu, The Masterplan, a možda i The Great Deceiver ili Monday Morning Apocalypse.

A od pjesama koje su izveli a da su mi posebno “upale u uši” bi izdvojio Eternal Nocturnal, Call Out The Dark, Weightless i naravno, A Touch Of Blessing. Preko sat i pol vremena svirke ako računamo bis su svakako proletili, svirka je bila odlična, i iako band pratim oko 20 godina, i te godine su vidljive na njima, definitivno se nisu osjetile niti u sviračkoj izvedbi kompletnog banda, a bogme ni u Tomovom vokalu.

Doduše, band se nedavno pomladio sa novim bubnjarem nakon što je njihov dugogodišnji bubnjar odlučio završiti svoju suradnju s njima. Tako je Jonasa Ekdahla zamijenio mladi Simen Sandnes, koji je definitivno kvalitetno i energično odrađivao svoj dio, a bogme je i u više navrata kvalitetno interaktirao sa publikom. Sve u svemu, nakon poprilično dugog vremena, Evergrey opet u Hrvatskoj, u Zagrebu, i bio sam jedan od sretnika koji ih je opet vidio uživo, i uživao na najjače, naravno. I da, moram napomenuti, publika je uglavnom bila “starija”, a pod time mislim da 30-35+ godina, pa do vjerojatno 50-55+, i dobar dio publike je većinu pjesama pjevao od riječi do riječi, što samo dokazuje moju inicijalnu tezu da se ovi “uvijeksivi” Šveđani jako vole sa metalnim Hrvatima, i obrnuto.
I stvarno se nadam da na slijedeći koncert nećemo morati čekati slijedećih 5 godina.

“Join the world of greater learning
And crown me king and be my servants…”

SETLISTA: