Ususret njihovom prvom koncertu u Zagrebu, razgovarali smo s frontmenicom zadarskog nu-metal benda Nikola’s Cage, Andreom Dugandžić. Nikola’s Cage nastupa 28.12.2024. u Glazbenoj Kući u Zagrebu a koncert otvaraju zagrebački Mind Note.
Ulaznice su u pretprodaji na stranici: https://glazbenakuca.hr/dogadaj/nikolas-cage-mind-note/
Ulaznica će se moći kupiti i na dan koncert od 20 sati u Glazbenoj Kući na Velesajmu po cijeni od 5 eura.
Kako si se počela baviti glazbom i što te potaknulo da postaneš vokalistica i frontmenica benda?
Glazbom sam se počela baviti sa oko 6 godina kada sam okupljala djecu iz dvorišta i tjerala ih da pjevamo Vesnu Pisarović. Šalu na stranu, glazba je moja prva ljubav i većina mog djetinjstva je vezana uz nju iako nitko u mojoj obitelji nije bio muzikalan.
Prvo pjevačko iskustvo mi je bilo u zboru u osnovnoj školi. Imala sam najboljeg nastavnika koji nam je objasnio osnove pjevanja i svojom energijom me potaknuo da glazbu zavolim još više. Prvi bend se dogodio tamo negdje oko 2010. u Kašteli kraj Splita, rekla bih neki pop-rock žanr. Od tada se penjem ljestvicom prema sve agresivnijoj glazbi koju obožavam.
Biti na bini i izvoditi svoju muziku je nešto nenadmašivo u kreativnom smislu.
- Postoji li neki trenutak u tvojoj karijeri koji pamtiš kao posebno važan ili emotivan?
Apsolutno, moj prvi solo nastup sa zborom u 8. razredu. Uh.
Tada sam naučila da ne treba slušati svaku misao koja ti padne na pamet i da je trema produkt nas samih. Naravno, tad je to u mojoj glavi bilo mnogo jednostavnije sročeno, no nakon tog nastupa sam odlučila da me nikad više trema neće pojesti. Jako je zanimljivo što sve um može kad mu narediš.
- Koliko ti je važna kreativna sloboda i kako je ostvaruješ u bendu?
Mislim da je svakom kreativcu bitna sloboda. Svatko od nas ima različite glazbene utjecaje i to nam je jako bitno da se čuje u pjesmama. Kada ja napravim neku pjesmu, pošto nisam dobar svirač (a snimim instrumente), na ostatku benda je da iskoristi svoje kreativne sokove i tu pjesmu pretoči u nešto slušljivo i doda neki svoj touch. Isto vrijedi i obrnuto, ako netko drugi napravi pjesmu, svi imaju slobodu da svoje utjecaje implementiraju u nju. U trenutnoj postavi sviramo tek nešto više od pola godine tako da smo još u procesu nadogradnje postojećih pjesama koje paralelno snimamo, a zatim idemo s kreacijom novih stvari. Svi u bendu imaju masu ideja i ne možemo dočekati sve to posložiti u album(e)!
- Tko su tvoji glazbeni uzori ili inspiracije koje su oblikovale tvoj stil?
Prvi bend koji je odredio moju glazbenu putanju je System Of A Down. Volim angažirane tekstove i volim kaos, što su oni perfektno spojili. Drugi bend koji je utjecao na mene je Pantera. Phil mi je osobno omiljeni vokal i dugo vremena se nisam usudila uopće pokušati pjevati njihove pjesme. Volim nestandardne vokale poput Chris Cornella ili Layne Staleya, no znam i puno pjesama Lady Gage. Obožavam i Lzzy Hale. Cijeli život sam u glazbi i dosta mi je teško izdvojiti samo par umjetnika jer inspiraciju vučem od svukud. 🙂
- Kako je biti žena na čelu rock benda u svijetu koji je dugo bio pretežno muški? Jesi li se susretala s predrasudama ili izazovima zbog svog spola?
Iskreno, nikad nisam osjetila nekakvu diskriminaciju na temelju spola. Gdje god smo svirali organizatori su bili super ekipa i publika je bila fenomenalna. Ne pamtim ikakav događaj koji bih mogla navesti kao negativan u takvom kontekstu, ako se i dogodio davno je zaboravljen jer se fokusiram samo na konstruktivnu kritiku. Dogodilo se par puta da ljudi koji nas čuju ispred garaže misle da imamo dva vokala, muški i ženski, pa budu iznenađeni da sam samo ja na mikrofonu. Osim poneke pretpostavke da sam muško, nisam doživjela predrasude niti izazov uzrokovan time što sam žena.
- Misliš li da se percepcija žena u rock glazbi promijenila u posljednjih nekoliko godina?
Percepcija žena u globalu se promijenila, pa naravno i u žestokoj glazbi. Veseli me ovaj evidentni porast interesa za alternativnu glazbu (možda više van naših granica, no primjećujem i dosta mladih u našem gradu koji se odupiru mainstreamu – bravo za vas!).
Osim samog interesa za slušanje, sve je više žena koje predvode rock/metal bendove što mi je apsolutno fenomenalno.
Recimo, meni fantastična Ines iz benda Bad Red Bunny je vokal svjetskih razmjera koja se odlučila pretočiti svoje misli u muziku i krenuti nekim novim, puno žešćim smjerom. Definitivna preporuka za njen album prvijenac, ja sam vjerni fan.
Onda imamo na svjetskoj sceni Halestorm koji već godinama rastura, Jinjer i Spiritbox – dvije kraljice koje su definitivno inspirirale mnoge. Lista je dugačka i svakim danom dobija nove članove, što me zaista veseli.
Kakvo je tvoje mišljenje o trenutnoj rock sceni u Hrvatskoj? Vidiš li prostora za poboljšanja?
Uvijek postoji prostora za poboljšanje u svemu, pa i u tome. Jedino tako rastemo i napredujemo, zar ne?
Naš regionalni “portfolio” alternativnih bendova u Hrvatskoj je sve veći, što me oduševljava. U zadnjih par godina izronilo je mnogo kvalitetnih domaćih bendova koji mogu parirati onim svjetskim. Ono što me ne oduševljava je medijski/koncertni prostor koje dobivamo kao alternativni glazbenici. Dosta ljudi odustane kad shvati koliko talenta, vremena, vježbe i novca je potrebno uložiti da bi bend bio više od garažnog. Onda kad ovi što su preostali sve to i ulože, dogodi se to pa ih domaća scena ignorira, što je apsolutno obeshrabrujuće za svakog umjetnika. Kada bi se na domaćim radijima i tv programima puštalo više žestoke muzike, možda bi i više mladih slušalo istu.
- Koliko je teško bendovima iz Hrvatske probiti se na međunarodno tržište?
Ne znam, javim ti kad probamo. 🙂
- Postoji li neka inozemna scena ili bend koji te posebno fascinira ili inspirira?
Trenutno sam hiperfokusirana na Courtney iz Spiritboxa i njene live izvedbe u kojima ne mijenja izraz lica. Toliko samokontrole, apsolutna suprotnost meni. Posljednje otkriće su mi King’s X, album Dogman puštam na repeat, još jedna definitivna preporuka.
- Možeš li nam otkriti nešto o nadolazećim projektima ili izdanjima benda?
Trenutno smo u procesu dogovaranja svirki za nadolazeću 2025. godinu i paralelno snimamo prvi demo album. Uskoro planiramo objaviti i prvi single Same Mistake. Planova je mnogo, ali kao što sam navela, u začecima smo i pred nama je još puno posla. Vjerujem da će 2025. biti jedna uzbudljiva godina za Nikola’s Cage.
- Koja pjesma tvog benda ti je najdraža i zašto?
Jedna koju još ne sviramo, hah. No, od trenutne set liste volim ovu koju upravo snimamo, Same Mistake.
Posebna je jer postoji već 3-4 godine, no prije par mjeseci sam promijenila kompletan tekst, vokale i cijeli koncept pjesme. Ekipa u bendu je svakako pridonijela tome, mislim da je pjesma napokon prodisala i dobila neku novu dimenziju. Uskoro ćete imati priliku procijeniti za sebe, veselimo se tome!
- Kada bi mogla nastupiti na bilo kojem festivalu ili s bilo kojim izvođačem na svijetu, koji bi to bio?
Pantera, bez ikakvog razmišljanja. Bilo gdje, bilo kada.
Ovo će vam biti prvi nastup u Zagrebu, što možemo očekivati i kako se osjećate povodom koncerta?
Jako smo uzbuđeni i zahvalni Glazbenoj Kući na prilici da prezentiramo svoju muziku zagrebačkoj publici. Bila sam na dosta svirki u Zagrebu, no nikad nisam tu nastupala, tako da smo svi skupa prvi put na pozornici u vašem gradu.
Izvodit ćemo pjesme koje snimamo za prvi album, tako da ćete imati priliku čuti ih prije službenog izdanja te par nostalgičnih covera koje možda i ne očekujete.
Svakako se pripremite za žestoku svirku a prije nas imat ćete priliku poslušati odličan zagrebački bend Mind Note predvođen moćnom ženom na vokalu. Krećemo u 21h!
