Čuli smo ih live u Primariusu, a sad smo i popričali sa CYBER HATE, odličnim industrial metal bendom iz Zadra. Pa počnimo od početka, tamo davnih dana dok je još Cyber Hell zapalio scenu:
- Kako je nastao Cyber Hell i kako ste se odlučili baš za to ime? Kako je došlo do promjene imena?
Cyber Hell je nastao davne 2012. godine. Ime je trebalo simbolizirati spoj naše glazbe..industrial i techno elementi prepuni samplova sa sirovim metal zvukom. U tom trenutku činilo nam se kao odlično i snažno ime koje savršeno opisuje energiju koju smo htjeli prenijeti.
S vremenom smo, međutim, shvatili da nam novo ime ( CYBER HATE ) puno bolje pristaje, posebno uzimajući u obzir koliko je u posljednjih desetak godina prisutan “hate” na društvenim mrežama i općenito online – gdje gotovo svatko može reći što želi, na najružniji moguči način, često bez ikakvih posljedica.
Što se tiče same promjene imena, do nje je došlo zbog autorskih prava. Zaprimili smo prijetnju od strane jednog dućana iz Češke ili Slovačke (više nismo ni sigurni točno odakle), koji je koristio isto ili slično ime. Ipak, na kraju smo shvatili da su nam zapravo učinili uslugu – novo ime je zvučnije, prepoznatljivije i svima nam puno bolje odgovara.
- Dva albuma pa pauza, i sada ste se ponovno vratili sa novim materijalima – Reborn i Chemical-Mehanical, hoćemo li u nekoj skoroj budućnosti moći očekivati i novi album?
Jako smo ponosni na prva dva albuma. Praktički smo ih snimili i producirali sami, u sobi, i za to vrijeme zaista zvuče jako dobro. Ljudi i danas znaju pjesme koje izvodimo, a i mi ih obožavamo svirati.
Ipak, šest godina kasnije neke se stvari promijene, prije svega mi sami. Postali smo zreliji, a samim time se promijenio i naš pristup glazbi, pa i same pjesme danas zvuče drugačije. „Reborn“ i „Chemical Mechanical“ tek su početak nove faze. Ovim putem možemo najaviti i sljedeću pjesmu pod nazivom „Glitched Algorithm“, za koju planiramo snimiti playthrough/lyric video u narednih mjesec dana.
EP pod nazivom „Reborn“ trebao bi izaći na ljeto 2026., ukoliko sve prođe po planu.
- Od kud crpite inspiraciju za svoje pjesme?
Inspiraciju crpimo pomalo iz svega!
Tekstovi nam najčešće idu u smjeru znanstvene fantastike, svemira i budućnosti, ali i raznih životnih problematika – bilo da je riječ o stvarnim ili izmišljenim scenarijima. Pišemo i o stvarima koje se nama osobno, kao pojedincima, sviđaju ili nas intrigiraju. Što se tiče glazbe, svi smo zaista naslušani različitih žanrova i izvođača. Kao team svatko doprinosi na svoj način, unosi svoj stil i ideje, i smatramo da smo kao kombinacija jako dobro kliknuli. Dobro funkcioniramo i kao ekipa i kao bend, a vjerujemo da je to izuzetno važno. Kada su članovi bliski, međusobno se razumiju i sve funkcionira kao skladna cjelina, to se osjeti i u glazbi.
- Kad bi imali priliku nastupiti sa svojim idolima – tko bi to bio?
Dean – Kad bi se biralo po mom osobnom guštu i onome što nas je oblikovalo, na vrhu liste bi definitivno bili Oomph!, jer su oni ipak pioniri tog industrial zvuka koji volimo. Uz njih, tu su i Gothminister i Deathstars. Ta mračna, a opet energična estetika i teatralnost su nešto što izuzetno cijenimo.
Marko – Meni osobno oduvijek je bio san dijeliti pozornicu s Peterom Tägtgrenom, bez obzira na to u kojem bendu nastupa. Čovjek doslovno sve što dotakne pretvara u zlato…bilo da je riječ o Painu (koji je nama možda i zvučno najbliži), Hypocrisy-u, suradnji s Lindemannom ili radu s Bloodbathom. U više navrata imao sam ga priliku i osobno upoznati te prisustvovati njegovim koncertima, i mogu reći samo riječi hvale.
Kristijan Š. – Za mene Anthrax i Annihilator, bendovi sa tonom energije koji uživaju zabavljati publiku.
Josip – Definitivno Iron Maiden za mene. Velike pozornice i zagriženi fanovi su po meni san većine ljudi koji svira ovu vrstu glazbe. Od drugih, Hammerfall i Dream Theater bi za mene bili ostvarenje.
Kristijan B. – U potpunosti slažem s Markom i Deanom. Nekako su nam zvukom i estetikom najbliži Pain, Rammstein, Eisbrecher i Deathstars. Ali definitivno je Peter Tägtgren netko s kim bi bila čast zasvirati i osobno ga upoznati, prvenstveno zbog njegove svestranosti. Osim što je vrhunski glazbeni producent, izniman je pjevač i gitarist, a svaki njegov projekt ili bend na neki je način zarezonirao s nama. Također mislim da bismo od njega mogli jako puno naučiti o svim aspektima glazbe. Od produkcije i aranžmana do same izvedbe i pristupa radu.
- Nedavno ste imali koncert u Primarius Pivovari u Zagrebu i ostavili ste publiku oduševljenom,koji su neki daljnji planovi za nastupe i gdje vas sve možemo čuti live ovih dana?
Uhhh, koncert u Primarius Pivovari bio je jedan od najboljih koje smo ikad imali!
Ovim putem još se jednom želimo zahvaliti organizaciji i svima koji su pomogli da se taj festival održi.
Zabavili smo se maksimalno, pojeli i popili kako treba i zaista ne možemo biti sretniji svime što se dogodilo te večeri. Smatramo da su live nastupi naša najveća snaga. Uvijek se trudimo dati 200 %..skakati, animirati publiku i prenijeti tu energiju s pozornice. Posebno nam je drago kada publika to prepozna i uzvrati istom mjerom. U 2025. godini imali smo nekoliko stvarno odličnih koncerata. Nismo bend koji svira prečesto, ali kad stanemo na pozornicu, pobrinemo se da sve razorimo. Za 2026. još nemamo potpuno definirane planove, ali sigurno će biti nekoliko nastupa. Cilj nam je barem jedan koncert u Zadru i jedan u Zagrebu. Držite nam fige da se to i ostvari! Naravno, prijavljivat ćemo se i na razne festivale, pa uz malo sreće možda zasviramo i u nekom gradu u kojem još nismo nastupali…a možda i izvan Hrvatske, nikad se ne zna hehe.
- Gdje bi voljeli imati koncert i tko bi nastupao s vama?
Voljeli bismo svirati na nekom mjestu koje vizualno prati naš zvuk…možda neki stari industrijski pogon ili napuštena tvornica, to bi bio pravi doživljaj. Također bismo htjeli zasvirati u renomiranim klubovima poput Vintage Industrial Bara, Močvare i Palacha, odnosno na mjestima koja njeguju alternativnu i žanrovski srodnu scenu. Voljeli bismo dijeliti pozornicu s bendovima kao što su Arises, Greynoise, Po’ Metra Crijeva, Kryn itd. te biti dio tog kruga izvođača i energije koju takva scena nosi.
- Što mislite o ovogodišnjoj Dori? Tko je bio vaš favorit?
Nemamo nekog zajedničkog favorita, ali među nama u bendu su se često spominjali Zevin, Lelek i Cold Snap kao potencijalni pobjednici. Generalno mislimo da je glazbena industrija krenula u smjeru koji se nama čini štetnim za umjetnike, kreativnost i glazbu kao umjetnost u cjelini. Premalo se cijeni kreativnost, emocija i naporan rad povezan s glazbom i stvaranjem (netko će to nazvat talentom), a prevelik se naglasak stavlja na površne stvari koje nemaju veze s glazbom kao što su izgled, imidž, scenski nastup,
ekstremna produkcija koja miče svaku ljudskost iz glazbe, marketing, socijalni mediji i sl.
Nemamo ništa protiv spomenutog ako se to uzme samo po sebi, sve su to dobri alati za promociju, no mislimo da se fokus pomaknuo s glazbe na jako površne i za glazbu trivijalne stvari. Posljedica svega toga je da je finalni proizvod u većini slučajeva plitak, preproduciran, umjetan, generičan i nezanimljiv. Nećemo imenovati nikoga, ali kad se pomno poslušaju nastupi izvođača na Dori ove i prošle godine, jasno je tko je iskusni, afirmirani pjevač, a tko je zvučao kao da je „zalutao“ tamo.
Ne želimo širiti negativu, ali ne želimo ni da se svima daje nagrada za sudjelovanje u obliku nezasluženih pozitivnih komentara. Konstruktivne kritike koliko god ponekad bile teške za čuti su alat koji umjetniku može poslužiti da sutra bude bolji nego što je bio jučer, pod uvjetom da ego mogu ostaviti sa strane.
- Mislite li da ima smisla za metal bendove natjecat se na Dori?
Ove godine na Dori Cold Snap je prošao začuđujuće dobro. Začuđujuće s obzirom da su ipak malo tvrđi metal bend. Treba uzeti u obzir da je pjesma Mucho Macho ipak prilagođena za Doru, tako da je po meni dosta mekša u odnosu na Cold Snapov uobičajeni žanr. Ipak takav rezultat je zavidan i može biti znak da se ukus javnosti mijenja, za što mislim da prvotno možemo zahvaliti Baby Lasagni koji je pretprošle godine unatoč svim očekivanjima postigao izvanredan rezultat na Euroviziji. Ako ćemo pričati o nastupanju bendova koji svojim žanrom ulaze u ekstremnije oblike metala (death, black, sludge, tehnical), mislim da za bendove toga tipa nema mjesta na Dori, što uopće ne mora biti loša stvar.
- Što kažete na trenutnu situaciju na hrvatskoj metal/underground sceni?
Otkad pratimo scenu, čini nam se da nikada nije bilo više kvalitetnih bendova nego sada. Sve je napredovalo praktični…od same glazbe i produkcije do cjelokupnog audio i vizualnog identiteta domaćih bendova. Standard je zaista podignut na višu razinu.Posebno nas veseli koliko ima odličnih novih bendova koje čine mladi ljudi od dvadesetak (i manje) godina.
Također, moramo istaknuti koliko danas postoji više međusobne podrške među bendovima i među fanovima. Imamo osjećaj da se, pogotovo nakon razdoblja 2020./2021.(nakon korone), mentalitet promijenio nabolje. Ljudi se više podržavaju i više cijene trud koji bendovi ulažu, kao i glazbu koju stvaraju. Oduvijek smo imali dobar odaziv publike, ali otkad smo se ponovno okupili 2024. godine, količina podrške, ljubavi i lijepih riječi koje dobivamo stvarno je nevjerojatna.
- Da li mislite da je scena bila bolja prije tipa 10ak godina?
Svakako su neke stvari prije bile bolje, ali isto tako sa druge strane, neke druge stvari su sad ipak bolje.
- Koji je vaš stav, kako bi mogli poboljšat scenu? Kako mlade dovući na koncerte?
Mislimo da scena ide u dobrom smjeru. Bendovi kao što su Arises, Kryn, E.N.D., Greynoise, Nikola’s Cage, Manntra su poprilično aktivni što se tiče svirki, autorskog rada, promocije materijala i imamo osjećaj da se metal napokon probija na površinu. Što se tiče pitanja kako privući mlade na koncerte, iskreno ne znamo. U današnje vrijeme u kojem oni mogu sve živo imati u dva klika na mobitelu, privlačnost metal svirki i motivacija za otići na svirku, podržat bendove, kupiti merch je sve manja. Mogućnost da se pristupi bilo čemu u roku od par sekundi stvara generacije koje teško mogu zadržati pažnju više od toga i koje nisu toliko motivirane da traže novitet i iskustvo izvan svoja 4 zida. Australija je prošle godine zabranila društvene mreže djeci mlađoj od 16 godina, možda da krenemo od toga 🙂 (second hand boomerski odgoj ftw!)
- Za kraj imate li neku poruku za mlade nade metala?
Imamo! Samo radite kontinuirano, kritike uzimajte sa zrnom soli: konstruktivne su uvijek dobrodošle i jako su korisne ako ego možete ostaviti postrane. S druge strane ima i ljudi koji vole provocirati i omalovažavati rad benda. Takvi nisu vrijedni vašeg vremena ni pažnje. Dok god ste entuzijastični oko toga što radite, produkt ne može biti loš, a sve drugo će doći po malo. Za dobre i kvalitetne stvari treba
vremena, tako da samo ne odustajte i svirajte!
