Svakim danom svjedočimo otkrivanju bisera iz svijeta nezavisne underground scene pa se tako i ukazao novi album koprivničkog progresivnog stoner jazz rock terceta zvanog Acid Hags pod nazivom “Tempora Matantur”. Glazbeno – vizualni mastermind ovog projekta je Aleksandar Vrhovec, koprivnički glazbenik s bogatim diskografskim katalogom, a uz njega su tu i Borna Ilić na bassu te Relja Kekez na bubnjevima. “Tempora Matantur” odiše distopijskom kohezijom nekonvencionalnih metrika, disonantnih riffova te hipnotizirajuće atmosfere koja je na granici transa.
Album kreće drsko, beskompromisno i na trenutke zvuči kao priprema za detonaciju bombe koja se kasnije transformira u konstrukciju sludge groovea kroz koju pršte solaže natopljene čušpajzom efekata gdje svaki instrument maksimalno koristi slobodu improvizacije unutar dane (de)konstrukcije. U uvodnoj “Solar Bones” svaka nota je kriva, a ujedno je i svaka nota – prava nota. Klasični Hagsi za one koji su se već ranije susreli s diskografijom benda. Već u drugoj pjesmi “Horn & Violence” imamo gostujući saksofon Vedrana Momčilovića koji ugodno plovi u čvrstom groovu prepunom izmjena pravilnih i nepravilnih ritmova koji su možda i najveći forte Hagsa. “Intersection” kao da je izašao iz jam sessiona Toola iz razdoblja Lateralusa koji je u sobi pokraj prisluškivao američke stoner rockere All Them Witches (kojima su Acid Hagsi jednom prilikom i bili predgrupa). U pjesmi Ether override: 2312, preko ponavljajućeg gitarskog riffa svi instrumenti plove kroz improvizaciju stvarajući osjećaj dijaloga na rubu konflikta. Kao novi sudionik tog uzavrelog dijaloga pridružio se klarinetist Nikola Milosavljević koji je dodao novu dimenziju cijelom ambijentu.
“Magma” s druge strane donosi sjajne dionice Borne Ilića na bassu zaprljanog fuzzom uz čvrste i gradacijski složene bubnjarske dionice Relje Kekeza – prava drum&bass poslastica. “Interrelation” melodijom i mističnom estetikom bez problema bi mogla biti idealna kulisa za neki filmski blockbuster. Preciznije, odgovarala bi kao prateća tema nekom misterioznom filmskom antagonistu koji je u stanju napraviti kaos. Kad smo već kod kaosa, “Kaoss & Concord” kompozicija je koja od mirnog jammerskog početka izrasta u pravu stonersku instrumentalnu katarzu. Skladba “Collapse” zatvara album svojim distopijskim ambijentom koji dobija na snazi fade outom i savršeno prati naslovni vizual albuma gdje se čovjek u dodiru s crnom rupom transmaterijalizira i gubi se u beskonačnosti svemira, česticu po česticu. Jezivo!
Autor fotografije: Marin Mitić
Acid Hagsi uz svoj prepoznatljiv zvuk iznimno pridaju važnosti svom vizualnom identitetu i mora se priznati Vrhovcu da je jedan od rijetkih koji toliko precizno uspjeva sinestezirati audiovizualni izražaj. Acid Hagsi su bend čiji materijal zahtjeva potpunu posvećenost i koncentraciju slušatelja i zahtjeva ponovna preslušavanja jer je naprosto nemoguće u jednom slušanju uloviti sve cake i finte, ali i podvale koje nam je bend plasirao kroz cijeli ovaj materijal. Nažalost, ovakav tip glazbe ne prolazi kod “kežualaca” kojima je sve van pop forme pjesme apstraktno.
Autor fotografije: Marin Mitić
Uzmimo i u obzir da stoner kao žanr obuhvaća manju, no mnogo lojalniju i angažiraniju publiku. Svjedočili smo i velikom usponu međimurskog benda Daliborovo Granje koji imaju mnogo dodirnih točaka s Acid Hags što samim time znači da postoji publika koja je gladna i za ovakvom formom stvaralaštva. Hagsi bi mogli krenuti tim putem, a imaju li dobitnu formulu za taj proboj i iskorak, to ćemo tek vidjeti. Za sad, čekamo neki koncert kako bismo ovaj album mogli doživjeti uživo budući da kemija stonerskih bendova može dati i veću dodanu vrijednost u živoj izvedbi. Hagsi, kad je svirka?
Poslušajte album:
P.S. izgleda da se Hagsima zaista bubnjar transmaterijalizirao nakon završetka albuma…
Autor fotografije: Marin Mitić
