U subotu 13.04.2024., u zagrebački klub Boogaloo stiže Alen Vitasović koji slavi čak 30 godina karijere, a na koncertu će mu se pridružiti i Šajeta.
Tim povodom, popričali smo s Alenom Vitasovićem o počecima karijere, savjetima koje bi dao mladim glazbenicima, popularizaciji istarske čakavice i prijateljstvu sa Šajetom, a poslao je i video pozdrav čitateljima Rock Portala.
Slavite velikih 30 godina karijere, koja je najznačajnija promjena u vašem radu od početaka do danas?
Da, 30g. a i više je prošlo za tren. Promjena je bilo značajnih, životnih, poslovnih, što je i normalno. Ipak, kad sagledam unazad, ostao sam uvijek isti Alen. Pomalo djetinjast, razigran, nestašan, iskren, naivac. I drago mi je da se nisam promijenio kao osoba. Ni i u glazbi se nisam puno mijenjao. Nikad nisam bio sklon trendovima, tako i danas. Imam svoj stil i mnogi kopiraju mene, ja nikog. Imam samo uzore, glazbene, od kojih sam učio i učim. Lakše mi je biti ono što jesam, bez glumatanja. Publika to prepoznaje i zato trajem, što je po meni najvažnije u mom poslanju.
Što biste poručili mladim glazbenicima koji tek počinju s radom?
Upravo to mogu poručiti mladim glazbenicima. Nikad odustati, uvijek naprijed, makar mali korak, nikad se okretati nazad. Vjerovati u sebe, rad se kad tad isplati i kad se najmanje nadaš. Osjetio sam to na svojoj koži. Ništa ne dolazi preko noći. Kratkotrajni bljesak puno puta oslijepi čovjeka i kreneš u krivom smjeru. Važno je učiti na greškama i trajati.
Svirate impozantan broj instrumenata, možete li nam reći više o tome kako to uspijevate i koji vam je najdraži instrument?
Sviram dobro sve vrste klavijatura i saxophone. Uostalom, uz prirodni talent sam i školovan glazbenik, teoretski i praktično. Naradio sam se, učio, vježbao, prošao pola svijeta, skupljao iskustva pa sam se lakše snalazio kad je krenuo veći uspjeh.
Svojim pjesmama popularizirali ste istarsku čakavicu, kakav je osjećaj kada ljudi diljem cijele Hrvatske pjevaju na čakavici?
Čakavica je jedan od tri hrvatska narječja, najstariji, i nepravedno je bio zapostavljen. Veoma je lako razumljiv tko želi razumijeti. Ponosan sam da sam pokrenuo taj đir. Nije važno na kojem jeziku pjevaš. Važno je tko i kako pjeva i emocija koju dijeliš.
Znamo da ste nastupali i na smotrama istarskog folklora te da Vam je bitno očuvanje originalnog glazbenog izričaja istarskog kraja, možete li nam reći više o tome?
Često sam upotrebljavao motive istarskog melosa, folklora u svojim pjesmama i često sam uz oca i rodbinu nastupao na smotrama folklora, prezentirao svoj kraj i običaje zemlje Istre.
Surađivali ste s puno značajnih hrvatskih skladatelja, možete li izdvojiti neku anegdotu iz suradnji?
Surađivao sam s brojnim autorima, kolegama i bezbroj se priča može ispričati. Ne bi izdvajao ništa posebno, lista je preduga. Žao mi je puno divnih kolega koji su otišli u zadnjih par godina, ali tako je to, i sam sam prošle godine bio na rubu.
Na koncertu će Vam se pridružiti i Vaš dugogodišnji prijatelj i suradnik – Šajeta. Možete li nam reći koja je “tajna” kako toliko godina istovremeno održati i prijateljski i poslovni odnos?
Šajo i ja smo dugogodišnji prijatelji, suradnici, veterani. Zajedno smo otkrivali i taj grad Zagreb, za kojeg smo mislili da je nedostižan za nas “iz provincije”, ali osvojili smo laganim šaptom sve, ne samo Zagreb. Zato je Šajo u subotu samnom u rasprodanom Boogalloo-u. Ja u Arenama ne sviram osim u pravoj Areni.
Kako se osjećate ususret koncertu u Zagrebu i kakva su vam iskustva s publikom u Zagrebu?
Jedva čekam nastup u Zagrebu, gradu kojeg volim i uvijek sam bio lijepo primljen. Očekujem lijep nastup i pozivam vas da dođete u što većem broju.
