Glazbenica Macha Ravel nedavno je izbacila novi singl “Traume” i novim zvukom koji kombinira synth-pop s distorziranim gitarama potpuno oduševila fanove diljem regije. Pjesmu prati i vrlo zanimljivi spot pa predlažemo da pogledate spot u nastavku, a mi smo ovom prilikom malo popričali s Machom o novom singlu ali i glazbi općenito.
Nedavno ste izdali novi singl „Traume“ i krenuli u synth pop vode, kako je došlo do toga?
Jako su mi dosadili trep, kompjuter beatovi i ta furka. Radilo mi se nešto sirovije i radile su mi se prave pjesme. Sviram gitaru nekih 10 godina i uvijek sam prije pisala pjesme na gitari. Razvila sam želju da promjenim zvuk tokom pauze od godinu dana, nakon “Muha” priče, i uzela sam gitaru i napisala 15 pjesama. Traume je bila prva i znala sam da želim “synth-popasti” loop bubnjeva. Povezala sam se sa sarajevskim producentom Edvinom Hadžićem i on je tu doprinjeo svojim nekim “touch-om”. Neće mi svaka pjesma biti synth-pop na fazon “Traume”, ali mi je jako zanimljivo spajanje distorzije na gitari i synth-pop bubnjeva, tako da ću sigurno to istražiti kroz naredni period.
Ima li nova pjesma poveznicu s prijašnjim albumom ili će novi album biti potpuno druge tematike?
Na prethodnom albumu INTENZITET sam isključivo eksperimentirala sa zvukom i sa tematikama. Neke pjesme su potpuno bez značenja i mnogo su neiskrene, iz straha da se ne bi niko ispovjetio sa mnom. Međuvremenu sam naučila da je biti ranjiv moć i da što sam zapravo iskrenija, to je veća vjerovatnoća da ću doći do svojih ljudi. Traume je najiskrenija pjesma koju sam ikada napisala, jer nisam uopće planirala da je izbacim, pa nisam bila pod uticajem “da li će se ovo nekome svidjeti?”. Nove pjesme se sve vrte oko toga što se sve može naučiti kada ti život nanese nenormalnu količinu bola, kako biti otporan i gibak.
Koliko je prelazak u novi žanr ali i promjena iz aliasa Muha u Macha Ravel bio izlazak iz komfort zone?
Ne znam jel bio izlazak iz komfort zone, ali definitivno nije konvencionalno. Znala sam da će zbuniti pa čak naljutiti ljude, samo jer radim ono što osjećam. Drago mi je što idem protiv nekih standarda industrije jer mislim da na taj način poručujem da je sve moguće i da u muzici nema pravila, kao što bi i ja prije mislila. Da nisam dobila toliko pažnje na mom samom početku, promjena imena ne bi uopće bila neki “topic” ali moja glazbena transformacija je uvijek bila na vidu svih, i ja tu ništa ne mogu. A uskraćivati se neću.
Novost je i da više niste pod labelom, koje su prednosti i mane samostalnog djelovanja naspram djelovanja pod labelom?
Jako je izazovno u smislu da sama sve dogovaram, od nastupa do suradnji, i to mi uzima puno energije i vremena, koje bi radije trebala da usmjerim na stvaranje. Ali mi u isto vrijeme to predstavlja i zadovoljstvo kada znam da imam sve pod kontrolom. Jako sam organizirana i pedantna i, iako sam anksiozne prirodne, nekako se snađem u svemu tome. Lično, ono što je meni puno značilo kada sam se odvojila od label-a, je da sam se i odvojila od komercijalne scene koja je strašno uticala na moje stvaranje i otkako sam sama, u svojoj sam čahuri, i prestala sam se uspoređivati sa tuđim putevima.
Pročitala sam da ste inače i fan rocka i metala, s obzirom da smo mi portal fokusiran primarno na rock glazbu, mislim da bi našim čitateljima bilo zanimljivo saznati koje alternativne bendove ili izvođače volite slušati?
Jao vrlo rado. Kada sam imala 15 godina bila sam ogromni fan emo metalcore i post-hardcore bendova kao što su bili Bring Me The Horizon, Of Mice & Men, Asking Alexandria, Miss May I i iskreno znam i dan danas upaliti njihovu traku. S vremenom sam zavolila sve od grunge rock-a, blues rock-a, psychedelic rock-a, death i heavy metala do alt metala, shoegaze-a i industrial metala. Najdraži bendovi/izvođači su mi Alice In Chains, Nine Inch Nails, Gojira, Deftones, Seether, Beth Hart, Rob Zombie, Violent Vira, Seasurfer, Cassyette.
Pjesma „Traume“ me sjetila jednog poznatog citata: „thank you for the pain, I needed it for my art“. Koliko je Vama stvaranje glazbe „ispušni ventil“ i „lijek za dušu“?
Zaista ne mogu opisati iscijeljenje koje doživim kada osjećam jako ružne emocije i napišem pjesmu o tome. To je kao da sam transformirala bol i ružnoću i crnilo u nešto lijepo. I što više sviram ili slušam tu svoju pjesmu, sve više razumijem te svoje emocije i toliko uživam u sopstvenoj pjesmi da mi bude lakše prihvatiti taj duševni teret. Tako da apsolutno, stvaranje je lijek. Prošle godine sam se izborila sa depresijom i na albumu će biti pjesma i o tome. Ta pjesma mi je zaista pomogla.
Što ili tko su Vam inspiracije pri stvaranju glazbe? Ne mislim samo na glazbenike nego općenito na umjetnike, životne situacije, itd.
Generalno svaka teža situacija, naročito kada ja negdje pogriješim, i prisiljena sam da naučim od svoje greške, ili kada želim da razumijem što osjećam. Volim isto pisati o društvenim nepravdama kojima svjedočim. Volim pisati pjesme sa ciljem da mogu nekome pomoći ili barem nekoga inspirirati. Bilie Eilish mi je velika inspiracija u pisanju tekstova.
Imate li koji savjet za mlade glazbenike koji će ovo čitati, pogotovo za glazbenike koji odluče djelovati samostalno bez labela?
Savjetovala bi im da koriste društvene mreže najviše i najbolje što mogu. Moraš znati da danas, teško je biti samo muzičar bez da stvaraš kontent za mreže ali to je isto ok jer na taj način se spajaš sa svojom publikom. Pokaži najviše svoje osobnosti i nemoj misliti da si “neinteresantan” ili “cringe”. Uvijek će biti neki ljudi koji će se poistovjestiti s tobom. I radi s onim što imaš. Skupi spotovi danas nisu potrebni, skupa audio produkcija je dobra stvar ali za početak nije neophodna. Ljudima je draža autentičnost nego da je nešto ultra ispeglano. Također, treba gledati na hejtere kao saveznike.
Za kraj, možete li nam reći koji su Vam planovi za dalje i možemo li Vas očekivati u Hrvatskoj uskoro?
Sada radim na sljedećoj pjesmi i također spremam se za nastup u Sarajevu. A u Hrvatskoj zasad nemam planova, ali bih jako voljela opet doći nastupati. 
