PuP GRUPA je u četvrtak 30.10.2025. objavila singl za pjesmu “Hej ti”, šesti po redu sa nadolazećeg albuma “Novi pank manifest”. S obzirom na aktualnost i delikatnost teme o kojoj progovara objavi singla prethodilo je specijalno javljanje uživo putem naše facebook stranice kako bi dodatno razjasnili iskrenu namjeru i poruku koja stoji iza pjesme.
Pjesma “Hej ti” snimljena je u siječnju 2025. u improviziranom studiju u Ražancu, pod snimateljskom palicom našeg “žbljasiste” Dražena Hrge iz Splita. Mix i produkciju napravili su Igor Bilonić i Daniel iz obitelji Major, naša braća iz osječkog studija “Atomac”.
Videospot je ostvarenje Venka Burčula u suradnji sa PuP kolektivom; snimatelj je bio Kaja Zulin, a Vedran Miočić-Stošić – Gumeni je napravio montažu. Glumačku ekipu u videospotu činili su Dejan Marcikić, Mate Ivić, Željana Smoje, “Mlađo i Roki” i članovi PuP GRUPE. Video je snimljen u zadarskom rock caffe-u “D8”.
Link na videospot:
OBRAĆANJE ZA JAVNOST, 30.10.2025.
Povodom izlaska našeg novog singla i videospota za pjesmu “Hej ti” obraćamo se dakako svim ljudima, ali ovdje prvenstveno onima koji rade u ili za policiju i vojsku.
U današnje doba rastuće nestabilnosti i neizvjesnosti koja se sve više odražava u društvu kroz stalne sukobe svih vrsta, podjele, previranja, krize i ratove, uočavamo jedan od temeljnih uzroka tog zaborava čovječanstva koje je debelo sklizlo prema putu bez povratka.
S obzirom na tu, u posljednjih godina zahuktalu temu kako lokalno tako i na kompletnoj globalnoj geo-političkoj sceni, osjećamo unutarnji poziv da vam naš stav, poruku i viziju prenesemo ne samo našom pjesmom, već i ovim putem.
Dragi ljudi što svakog jutra oblačite uniformu, “plavu ili zelenu”, da li ste svjesni u čemu zaista sudjelujete dok obavljate svoju “službenu dužnost”?
Već nekoliko stoljeća odvija se najveća prevara čovječanstva, do danas toliko vješto zakamuflirana da je gotovo neprimjetna. Odvija se na svim razinama našeg postojanja, a bazira se na čistoj vjeri. Toliko je perfidno programirana u naša uvjerenja i pristup životu da ni ne primjećujemo njene pogubne posljedice.
To je državizam – vjera u državu. U ovom trenutku najraširenija religija na svijetu. Religija koja nas drži u pokornosti i slijepom vjerovanju da bez nje ne možemo postojati.
“Kako to mislite, država je suprotno od religije, ona se bazira na zakonima, ne na vjeri, služi narodu da se organizira i da mu osigura zaštitu, infrastrukturu i sve ostale uvjete za život. To se provodi putem državnih zakona i oni su obvezujući za sve koji se nalaze na njenom teritoriju…”, rekli bi ste…
Svaki pedalj naše planete Zemlje potezom pera pretvoren je u državni teritorij ili neku vrstu među zone na kojoj postoji određeni oblik jurisdikcije. Temeljem čega? Temeljem pravne fikcije. Da, fikcije, ideje ljudskog uma da ima pravo proglasiti zemlju i ljude svojim vlasništvom. Odakle ta ideja?
Ta suluda ideja koja nema nikakvo uporište u istini, pravdi u moralu prati nas kroz povijest od davnina, a u obliku koncepta suvremene države i pravnog poretka javlja se u 17. stoljeću kad je putem francuskih filozofa započeta nova faza indoktrinacije i unižavanja čovjeka, uvjeravajući ga da je po svojoj prirodi zao i grešan i kako mu je zbog toga potrebna piramidalna hijerarhijska struktura, skup dogovorenih zakona i pravila koja će ga držati pod nadzorom, a sve za njegovu sigurnost. Svaka sličnost sa religijom je slučajna…
Koncept države se bazira na tzv. društvenom ugovoru, ugovoru koji u stvarnosti ne postoji, nitko ga nikad nije vidio i nitko ga nije nikad potpisao. Zapravo nitko nikada pravno nije pristao na taj odnos, on je samo sistemska pretpostavka koju mi uzimamo zdravo za gotovo. U pravu, gdje nema ugovora, nema obaveze. Ovdje ne postoji svjesni pristanak temeljem slobodne volje već se radi o prisili pravne fikcije. A prisila je u ugovornom smislu ništavna.
Gle paradoksa, država provodi pravni sistem i poziva se na pravo, a sama je uspostavljena i održava se putem nečega što pravo inače zabranjuje.
Prisila ne samo da je nezakonita već i direktno krši primarno kozmičko načelo slobode izbora uzrokujući time ogroman povrat energije tzv. karmu.
Državni zakoni bi trebali biti u skladu sa Prirodnim Zakonom da bi bili legitimni. Prirodni zakon je univerzalan, apsolutan i iznad je državnih zakona. Počiva na načelima slobode svakog živog bića, zabrane nanošenja štete, prevare i prisile, odgovornosti za vlastita djela i poštivanja života i slobode drugih.
Međutim, svi smo danas svjedoci što se stvarno sprovodi putem državnih zakona. U ime interesa manjine – klike koju pokreće moć i pohlepa, čovjeku se uskraćuju i ograničavaju njegova prirodna i neotuđiva prava stečena njegovim rođenjem na Zemlji, vrši se masovna psihološka manipulacija i indoktrinacija putem znanstveno-obrazovnog sistema i odvlačenje pažnje putem medija, šou biznisa, sporta i slično.
Što je rezultat? Porobljavanje čovjeka u duhovnom i fizičkom smislu, pljačka i krađa njegove imovine i životne energije kroz korporativni model trgovine, eksploatacija prirodnih resursa za razvoj tehnologije u svrhu totalnog nadzora i kontrole, otuđenje, rastrojenost, kolektivna šizofrenija, pad u zaborav o smislu i svrsi života.
Gdje ste vi u tom lancu? Shvaćate li čiji ste zaštitari? U čije ime i za čiji interes vas šalju na vaš narod da nad njim vršite represiju? Zbog čijih patoloških agendi pucate, ubijate, ginete?
Vaš plemeniti poriv da služite ljudima na sigurnost i branite svoj prag je mučki izmanipuliran i postali ste privatno osiguranje korporacije REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o, kao i psi rata, topovsko meso, glineni golubovi…
Dragi ljudi, u ovom trenutku ljudske povijesti upravo vi ste ključ za transformaciju aktualne globalne društvene paradigme koja je nametnuta čovječanstvu, jer ona se održava strahom i prisilom. Tko su nalogodavci agende, a tko su direktni izvršitelji te prisile? Vi, živi ljudi koji vršite službu u policiji i vojsci, vi ste državni instrument prisile. A što bi se dogodilo kada više ne bi bilo ljudi koji bi u ime fiktivne države izvršavali prisilu? Nestaje primarni alat za sijanje straha i osiguravanje potčinjenosti, istina izlazi na vidjelo i vjera u državu se završava. Nalogodavci ostaju bez svojih izvršitelja i agenda je zaustavljena. Jedino što im tada preostaje je da na ljude šalju robote. No oni dobro znaju da time ne mogu ostvariti svoje ciljeve jer njima ne trebaju mrtvaci već poslušnici, živi ljudi koje će koristiti kao baterije za pogon i održavanje sistema. Parazit je živ dok mu je domaćin živ. Sad je trenutak da osvjestite bitnost vaše uloge u oslobođenju i napretku ljudi kao vrste, preuzmite odgovornost, odbijte sudjelovanje u prisili i pokažite da ste istinski heroji spremni napraviti ono što je potrebno da bi svome narodu omogućili prosperitet i sigurnost, ako vam je to zaista bio poziv kad ste se prijavili u službu.
Naša moralna dužnost i duhovna odgovornost nam nalaže da vam kažemo istinu u lice. Ne zato da bi mi izigravali heroje, nego da vam pomognemo da se prisjetite. Da se prisjetite tko ste. Jer kad se prisjetite tada ćete početi djelovati po vašoj savjesti, a savjest uvijek nalaže isto: U zlu se ne sudjeluje, na zlo se ne pristaje.
Stoga pozivamo sve vas časne, dostojanstvene i savjesne: Ljudi, samo dajte otkaz. Vratite vaše značke i činove, razdužite vaše uniforme i oružje, zahvalite se vašim poslodavcima i okrenite se sebi i svojim bližnjima. Okrenite se ljudima. Postavite se u istinsku službu onima koji vas stvarno trebaju pored sebe, da zajednički gradite sretan i ispunjen život na dobrobit svih oko vas. Ne bojte se za egzistenciju vas i vaših obitelji jer kada napravite taj korak život će vam se zahvaliti kroz niz različitih prilika da upotrijebite svoja znanja, iskustvo i vještine i time priredite za svoje potrebe. Prepustite se izlasku iz komfor zone i krenite sada jer trenutni globalni pravno-ekonomski sistem je pred samim krahom, ako vas to zatekne iznenada biti će te prisiljeni donijeti odluke o svom životu pod puno težim okolnostima.
Ne bojte se ni za vašu tj. našu zajedničku sigurnost jer zlo se ne može ispoljiti kroz čovjeka koji unutar sebe gaji mir, harmoniju i ljubav, onog koji bira to, u svakom trenutku svoga postojanja. Zlo ne postoji samo za sebe, ono se može manifestirati samo kroz čovjeka stoga prestanimo ga birati, prestanimo ga hraniti. Zlo se zaustavlja u sebi, ne u drugome. Svatko je za svoje individualno odgovoran. Jednostavno je. Ne treba se ništa rušiti, niti sa ikim ili ičim boriti. Samo otpustite iz svog života sve ono što ne služi u najviše dobro svih ljudi i života na našoj majci Zemlji. Da, i dalje će biti onih koji su se prepustili zlu, ali njih će tada biti manjina i po prirodi stvari ne mogu se održati. Svi su predodređeni za transformaciju, prije ili poslije.
“Zlo se odbija i ne može nam ništa”, stihovi su naše pjesme. Čovječe vrati se u svoje prirodno stanje, stanje svjesnosti i najvišeg integriteta i ti stihovi postati će tvoja stvarnost.
Ovo obraćanje nije poziv na bilo kakav oblik nasilja i napad na državu, vladu ili sistem općenito, niti je protiv ijednog čovjeka ili grupe ljudi. Ovo je poziv na povratak ljudskosti, transformaciju svjesnosti i djelovanje po savjesti. Ovo je poziv na miran suživot, zajedništvo i suradnju kroz međusobno poštivanje i uvažavanje. Za to su nam uloge policajaca i vojnika potpuno nepotrebne. Da bi vratili međusobno povjerenje potrebna je iskrenost, a da bi bili iskreni jedni prema drugima, potrebno je prvo biti iskren sam sa sobom.
Stoga, koji put birate za sebe, svoju djecu i bližnje, svoje susjede, prijatelje, kolege? Nadmetanje ili suradnja, prevara ili povjerenje, patnja ili sreća, laž ili istina rat ili mir, život ili smrt? Na svima nama je…
Kako god svatko od vas odlučio, kad se sretnemo po putu nek nam bude na radost!
Svako dobro braćo i sestre.
