“Ronioci”, četvrti album benda Šumski napokon je dostupan na vinilu. Izvorno je objavljen na CD-u 2003. za Zvuk Močvare, a ovome reizdanju sada se kao izdavači pridružuju i Geenger Records i PDV. U vrijeme izdavanja, “Ronioci” su dobili sjajne recenzije – „drsko drugačiji od postatka pop-rock scene“, „jedan od rijetkih primjera svježeg i originalnog hrvatskog albuma koji ne kaska desetljeće ili više za stranim trendovima“, „album ne robuje ni jednom glazbenom trendu, a u komunikaciji je sa svima“, „jedini hrvatski band koji ispravno čita nasljeđe new wavea i nadograđuje ga“.
Koncertna promocija bit će održana u zagrebačkoj Močvari 30.1. kada će svirati i čuveni novovalni bend Doktor Spira i ljudska bića.
Prekrasan omot ploče redizajnirao je Tomislav Vranić Vrana koristeći se dizajnom Darka Kujundžića i ilustracijama Igora Hofbauera Hofa s originalnog CD-a, uz dodatne analogne fotografije benda iz tog vremena Marka Čaklovića. Ovo izdanje je posvećeno Ivici Baričeviću Bari (1971-2002), jednom od najzaslužnijih osoba za razvoj nezavisne, alternativne kulture u Hrvatskoj. Po mnogo čemu prekretnica u radu benda, ovo je bio prvi album na kojem bubnjeve svira Viktor Krasnić koji od tada, uz Marina Juragu i Kornela Šepera, postaje jedan od temelja benda. Zvuk albuma obilježili su i analogni sintesajzeri Hrvoja Nikšića Nikše koji je i masterirao album za vinilno reizdanje. Osnovani u Zagrebu 1991. godine, Šumski su od samog starta zapamćeni kao jedna od najneobičnijih pojava na sceni. Svirajući i inspirirajući se daleko od tada popularnih žanrovskih pretinaca, Šumski kreiraju svoj vlastiti glazbeni svijet prepun eksperimenata i neočekivanih aranžmanskih rješenja u kome će svoje ravnopravno mjesto naći kraut rock, world music, psihodelija, new wave, muzika iz animiranih filmova, noise i avangardni pop. U svom zvuku bez granica bliski su im Can, Faust, Blurt, Captain Beefheart, ali i filmovi Jacques Tatija i knjige Blaise Cendrarsa. Pored sviranja u Šumskom, svi članovi benda su i na druge načine uključeni u zagrebačku scenu, kao članovi drugih bendova (Peach Pit, Cul-de-Sac, Haustor, Jinx, Stampedo, Zli bubnjari, Brujači/Buzzers, Uzrujan, Franz Kafka Ensemble) te kroz vođenje kultnog kluba Močvara. Osim u Hrvatskoj, nastupali su u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Mađarskoj, Nizozemskoj, Češkoj, Belgiji, Makedoniji, Bugarskoj, Švicarskoj, Danskoj, Njemačkoj, Luxembourgu i Velikoj Britaniji.
Šumski su objavili šest albuma – „Lov na vile“ (1993.), „Safari“, (1995.), „Baba spava“ (2000.), „Ronioci“ (2003.), „Ostrvo ledenog kita“ (2018.) i „Kolobari“ (2022.), od kojih posljednji, uz podršku fanova putem crowdfunding kampanje, objavljuju čak četiri izdavača – Geenger Records i Zvuk Močvare iz Zagreba, Pop depresija iz Beograda i Trottel Records iz Budimpešte.
PRESS 2004:
Drsko drugačiji od postatka pop-rock scene – pa čak i od onog segmenta kojega se voli nazivati “alternativnim“ – Šumski, naime, ispovijedaju svoju različitost odsutnošću bilo kojega od dominantnih kanona i prepoznatljivih krojnih araka. U sjajnoj Točki G koju bi zacijelo rado potpisali i Calexico i Friends of Dean Martinez, zajedno su se našli gostujući puhači koji kao da su stigli s kakve tex-mex spaghetti western teme i surfom nadahnuta gitara. Privremeni smještaj iznimni je broj koji prolazi kao duhovni srodnik Tomu Waitsu te s gitarskom frazom na tragu Marca Ribota. – Zlatko Gall, Slobodna Dalmacija, 2004.
„Ronioci“ su jedan od rijetkih primjera svježeg i originalnog hrvatskog albuma koji ne kaska desetljeće ili više za stranim trendovima. Tajna uspjeha ovog albuma vrlo je jednostavna – ne robuje ni jednom glazbenom trendu, a u komunikaciji je sa svima, mogao je nastati u bilo kojem od posljednja tri desetljeća i zvučao bi jednako dobro. Šumski su možda jedini hrvatski band koji ispravno čita nasljeđe new wavea i nadograđuje ga, a ne svodi na samo na puko kopiranje. Po poetici su Šumskima vjerojatno najbliži srbijanski Darkwood Dub, ali sličnosti između ova dva banda postoje više na idejnoj nego na zvukovnoj razini. – Karlo Rafaneli, monitor.hr, 2004.
Veterani zagrebačke off scene, bend s dugim stažem i golemim koncertnim iskustvom, objavili su najbolji album u karijeri. „Ronioci“ su najpristupačnije djelo Šumskih, što nikako ne treba povezivati s artističkim kompromisima. Prije će biti da su izoštrili svoje instinkte, očistili poruke od šuma, svirački i autorski sazreli. U prošlosti mi se znalo dogoditi da ne shvaćam najbolje ono što Šumski rade. Gotovo je s tim. Sad mi je sve jasno. I sviđa mi se. Jako! – Ane Perković, VIPmusic, 2004.
