Sa neprilagođenih margina društva rijetko se može golom rukom probrati po mulju i zagrabiti zlatnik iz davnina koji nosi sve svoje bore prošlih vremena. Mi smo na portalu zagrabili bagerom i uspjeli pronači dijelić sunca u vidu najboljeg nepoznatog benda “Sick Of You”. Lako je pronaći uz pomoć tehnologije tko su članovi i što i kako i ovo i ono, ali ono što je najbitnije je to što se taj bend odmah lijepi za vaše uši kao sličica, kao modni dodatak. Kao krastavac na vaš sir u hamburgeru.
Što ih razlikuje? Dubina tekstova. Energija. Zrelost. Sve životne priče sa ruba pretvorene u snažne stihove. Nema glume. “Samo” život.
I eto tu smo, na užurbanoj stanici čekamo da nam stigne crno bijeli “Last-train”. I odmah po dolasku pri prvom otvaranju željeznih vrata osjeti se miris proklete i neugodne autentičnosti. Prazne oči koje gledaju kroz veliki prozor, dovoljno smetene da ne vide svjetlost života što ju grli. Oči koje traže pomoć u spuštenim pogledima slabih ljudi koji prolaze ne vidjevši dalje od svojih malih kutijica. Srce koje kuca kao otkucaji teških kotača po beskonačnim tračnicama došlo je prerano do svoje zadnje stanice. Iz koliko košmara je još potrebno da se probudimo pa da počnemo mijenjati sebe pa onda sve oko sebe. Rijetki su takvi. Zato nije ni čudo što smo “Sick Of YOU”. Namjerno veliko.
Hrabro, jako i močno.
“Last train” nije za svakoga, niti treba biti. Potrebno je proći par strmih stepenica, pasti na prljavi pod, krvave brade i zatvorenog oka vraćati se u ring.
I sad dolazimo do spota. Već se dugo nisam tako naježio. Način na koji spot prati fabulu živi svoj poseban život. Jasne poruke koje šalje kao pljuske modernom društvu mogu se naći gotovo u svakom dijelu. Putovanje sumornim dobilo je novu dimenziju i postaje gotovo kao kratak dokumentarni-biografski film. Bravo.
Ljestvica je dignuta visoko. Ali to i očekujemo od njih.
