U moru blackerije ovaj koncert je donio pravo osvježenje na zagrebačku scenu i publika je to potvrdila svojim odazivom.
Nakon što smo ušli mogli smo vidjeti da će ovo biti koncert za pamćenje, Boogalloo je bio rasprodan. Od publike su se mogle vidjeti svakakve generacije od mlađih do starijih i ljude iz cijele regije što se ne viđa toliko često ali nije začuđujuće pošto je ipak stariji bend u pitanju koji slavi 40 godina od svojeg prvog koncerta.
Prije samog početka koncerta Oraganizator se penje na stage kako bi objasnio da nema skakanja sa stage-a i crowdsurfing-a, a potom najavio željno iščekivani izlazak W.A.S.P.-a. Nakon 15 minuta kašnjenja možemo čuti uvod u koncert koji kreće sa The Doors pjesmom i isjećcima W.A.S.P.-ovih najvećih hitova. Bend konačno izlazi na stage i bez ikakve isprike prema publici otvara sa “I wanna be somebody”. Nakon prve pjesme bez previše stajanja redaju hit za hitom sa prvog albuma “L.O.V.E Machine” , “The Flame”, “B.A.D”, “Hellion” i druge.
Publika je bila u ekstazi i svaki tekst pjevaju skupa sa bendom. Nakon nekoliko pjesama Blackie Lawless konačno je napravio stanku i objasnio kako je došao do ove ideje oko turneje koja ima 101 koncert. Pretpostavljam da je ovo bila zadnja prilika vidjeti W.A.S.P. u ovim krajevima i svakako dio povijesti koju ćemo prepričavati. Scenski su odlični i zvuče ko da nisu ostarili ni dana a kamoli 40 godina od prvog albuma. Cijelom doživljaju pridonio je i savršeni zvuk. Ne sjećam se kada smo imali priliku doživjeti tako dobar mix live.
Prije pjesme “On your knees” obajsnio je da im je ta pjesma uvjek prva na set listi već 40 godina, no eto za ovu turneju su se odlučili otvarati sa “I wanna be somebody”. Nakon što su odvirali stvari sa prvog albuma, povlaće se sa stage-a i nakon kratke pauze počastili su nas s još nekim svojim hitovima kao “Wild child” i za kraj “Blind in Texas”. Za kraj koncerta Blackie se penje na svoj mic stand i pozdravlja Hrvatsku uz zahvale.
