Text by: Sara Jerman
Pula, grad poznat po ljubavi prema punku i rocku, 11. i 12. srpnja ponovno je zasjala festivalskim sjajem. Održan je još jedan DC Rojc Open Air, festival alternativnih glazbenih pravaca i umjetnosti koji je donio dva dana odlične glazbe, izložbu, radionicu i mnogo prilika
za druženje i umrežavanje. Festivalski štimung krenuo se graditi već u četvrtak 10. srpnja, kad je publika imala priliku zagrijati se na službenom warm-up eventu u Art parku Pula.
No Profit Recordings, neovisna pulska izdavačka i booking kuća koja ujedno stoji iza ovog festivala, ugostila je trenutno jedan od najpoznatijih novijih rock bendova na našoj sceni, grupu Nemeček. Vedran Živković, Leo Beslać i Borna Maksan u intervjuu uživo podijelili su pregršt zanimljivosti o novom albumu na kojem rade, životu muzičara i tamburi kao rock instrumentu.
Glazba, filmovi, skulpture, slike
Ovogodišnje dvodnevno DC Rojc Open Air festivalsko izdanje ponudilo je mnogo od umjetnosti u više izričaja, smjerova, žanrova i vidova. Posjetitelji su prvog dana mogli uživati u projekciji filmova u Klubu Kotač, također kuriranoj od strane gostiju festivala iz Nemečeka.
Cilj je bio ponuditi inspiraciju svakome na intepretaciju, umjesto pukog govora o njoj i svođenja na šturi opis. Kroz dva dana, u Dnevnom boravku Rojca održavala se i pop-up izložba skulptura i slika umjetnika Maria Devčića i Tee Rajković naziva „The Festival of
Anguish“. Mračni, nadrealistični motivi u mixed media tehnici definitivno su pružili novu dimenziju festivalu, ali i prostor za spajanje s glazbom.
Od post-punka i etno noisea do dooma
Za mnoge se prvi bend prve večeri, njemački synth-punk darkwave bend Kadeadkas, pokazao
pravim iznenađenjem. Karizmatična pjevačica Katarina naših je korijena te je publici predstavila pjesme s albuma „HalluciNation“ na hrvatskom i engleskom jeziku. Progressive rock trio Them Moose Rush bio je vrlo raspoložen i jasno je i glasno otprašio hitoidne „Old
Bones, „T-Jay“ i druge pjesme rado slušane u festivalskom ozračju.
Kad je red došao na slavonskobrodsko-zagrebački trojac Nemeček, u publici se osjetio košmar i prije nego što su započeli svoj set. Nešto kraći nego inače, možda zato i slađi, zvao je na ritmične pokrete glavom i ritualno prepuštanje senzacionalnom spoju tradicionalnih glazbenih motiva i punokrvnog rocka. Potpuno objektivno je za reći, i bez ikakve patetike, da na ovaj trio i njihovu energiju nitko nije ostao ni ravnodušan, ni praznodušan.
Usijanje se dogodilo kad je na pozornicu stupio dugoočekivani headliner Messa, talijanski scarlet doom sastav. Njihov je nastup bio tehnički perfektan, uglancan, a emocionalno nabijen; baš kao što priliči sad već renomiranom doom bendu na kontinuiranom
proputovanju svijetom. Odsvirali su set ispunjen pjesmama sa zadnjeg albuma „The Spin“, uključujući sad već hitove kao što su „The Dress“ i „At The Races“. Nakon koncertnog dijela, Sara i Marco obratili su se publici s iznenađenjem i najavili premijeru desetominutnog
dokumentarca „Zid smrti“ koji su kreirali tijekom snimanja spota po Balkanu.
Radionica za mlade glazbenike
Ono što je možda i najpohvalnije u cijeloj priči, osim evidentnog entuzijazma, definitivno je
fokus na mlade glazbene nade. No Profit Recordings ga je ove godine odlučio kanalizirati
kroz besplatnu radionicu pod nazivom NPR Stage Ready Workshop koju je vodio poznati
zagrebački oblikovatelj zvuka Filip Pacak. Polaznici i polaznice većinom srednjoškolskog uzrasta slušali su i iz primjera učili o tehničkim aspektima izvođenja uživo, ali i glazbenom marketingu i promociji.
Druga večer festivala, na iznenađenje publike, krenula je žestoko, ritualnim bubnjanjem u pratnji hipnotičkih elektro-elemenata. Sheik Anorak, samostalni izvođač iz Švedske definitivno je probudio interes, uzburkao bilo i pokrenuo cirkulaciju festivala. Pulski My Pitbull
Lucifer izazvao je možda i najveće oduševljenje novim, vrlo žestokim, neobičnim i raspamećujućim materijalom. Brojna dobro poznata lica s istarske glazbene scene, okupljena u noviju priču tek nam pripremaju erupciju iz svog tabora, a ovo je bio jako ugodan teaser. Vrijedi pričekati novi album koji stiže do kraja godine.
Dobro poznati zagrebački sastav She Loves Pablo ove je godine proslavio dvije dekade svirki, a još uvijek su rado viđen festivalski gost. U svojoj standardno nabrijanoj maniri, izveli su omiljene pjesme poput „Try Mandarin“ i „Next of Kin“. Predvodnici drugog dana DC Rojc Aira i apsolutne zvijezde večeri bili su austrijski Mother’s Cake, i to premijerno u Istri. Majstori stvaranja psihodelične atmosfere rasplesali su i zadnje okorjele mirne redove, čime se cijeli prostor ispred pozornice pretvorio u plesni podij. Baš kako kaže naziv zadnjeg albuma – ultrabliss!
Slike by: Studio 11
