Yngwie Malmsteen, švedski bog gitare sa američkom adresom i svjetskom reputacijom, je po prvi puta došao u Hrvatsku, točnije, u zagrebačku Tvornicu.
Iako je inicijalno trebao gostovati u Boogaloou, prodaja karata je motivirala organizatora da promijeni i datum i lokaciju, pa se sve preselilo u Tvornicu, i novi datum je bio 04.06. (četvrtak).
Pred Tvornicu smo došli malo iza 19:00h, gdje je već gužva bila poprilično velika, i formirao se red pred ulazom koji se otvarao u 20:00h. Nije da sam bio iznenađen, jer, ipak se tu radi o velikom Malmsteenu i njegovom prvom gostovanju u Hrvatskoj, pa je bilo jasno ko dan da će koncert biti ako ne rasprodan, onda jako blizu tome. I tako je i bilo. Po nekim brojkama, preko 1300 duša, što će reći, ne krcato, ali poprilično gužvovito.
I nagađao sam unaprijed još jednu stvar za koju se ispostavilo da je bila sasvim točna. Omjer muško-ženskih posjetitelja ovog konkretnog koncerta je ugrubo bio 50:1. Zašto? Pa realno, svaki klinac (muškić, jelte) koji se ozbiljno i manje ozbiljno primio gitare u svom životu, i da ga je ona odvukla u smjeru žešćeg rocka i metala, je naletio na Malmsteenov opus. I onda dobiješ priliku (mnogima i prva ikad u životu) vidjeti ga uživo. Ne tamo negdje u Beču,Budimpešti ili nekoj trećoj destinaciji udaljenoj sate vožnje, nego tu doma u Zagrebu. Naravno da ćeš uzeti kartu i osigurati si mjesto na tom koncertu.
I naravno, sreo sam hrpu poznatih i prijatelja gitarista iz raznih zagrebačkih i hrvatskih bandova. Svih dobnih skupina.
No, da se vratim koncertu…
Ulaz se otvorio u najavljenih 20:00 h i gužva se iz Šubićeve i kneza Posavskog polako počela slijevati u Tvornicu.
Naravno, unutra nas je dočekao “zid Marshalla” na pozornici, veliki centralni LED ekran i dva malo manja sa strane.
Sami koncert je svoj početak imao zakazan za 21:00h i više manje je tako i počeo, niti desetak minuta kasnije.
I Yngwie je krenuo odmah žestoko, svoju zagrebačku premijeru je otvorio sa dobro poznatim hitom Rising Force i očekivano odmah zapalio publiku, i “zadimio” svoju gitaru svojom virtuoznošću i “zmijarenjem”. Nastavio je sa Top Down,Foot Down, No Rest For The Wicked, Soldier i Into Valhalla, naravno kroz sve pjesme nemilosrdno, točno i virtuozno provlačeći svoje nevjerojatne riffove i solaže, koje iako smo svi čuli u studijskom ili nekakvom online live obliku, ipak uživo zvuče još malo nestvarnije.
Ono što moram također spomenuti, ovo mi nije prvi put da ga gledam uživo, ali je prošlo preko 20 godina otkako sam ga do sad jedini put gledao uživo na ondašnjem Metalcampu u Sloveniji.
I sa ovim popriličnim vremenskim odmakom, nije primjetljivo da je imalo usporio i da se osjeti bilo kakav “zub(ić) vremena” u njegovoj izvedbi.
Dapače, sudeći po nekim live snimkama unatrag par godina, jedino što sam očekivao je malo “krupnijeg” Yngwiea na pozornici, a kad tamo, eto njega sigurno 15-ak kila lakšeg, punog snage i izvodi sve one vratolomije po kojima je poznat. Ne samo sviračke, nego i skoro pa “nogometaške” ako to tako mogu nazvati. Žonglirao je s gitarama, šutirao i bacao trzalice u publiku, “posijao” je valjda 100 komada tijekom koncerta, tako da nije bilo previše teško i nemoguće uhvatiti jednu, i izvodio sve ono što smo viđali po spotovima i live snimkama online. Sa ipak sad već preko 60 godina na kičmi.
Tijekom svog koncerta je napravio i svojevrsni “homage” velikanima rocka, pa je tako odradio cover pjesme Smoke On The Water, ali i dio pjesme Bohemian Rhapsody.
Tu su naravno bili i njegovi nezaobilazni neoklasični metalni uratci poput Concerto #4, pa njegova interpretacija Bachove Badinerie i Paganinijeve Violin Concerto no.4 in D Minor, koje je jednostavno razvalio, a ništa manje od njega vjerujem nitko od nas nije očekivao.
No, moram priznati da iako je poznat po “gitarističkom full gasu”, Yngwie zna i “stati na loptu” i vratiti se korijenima, naravno uz svoje ultrabrze i tehnički točne lickove, pa je tako i “odbluesirao” na svoj način, ako me uši nisu prevarile, Jesus Just Left Chicago od ZZ Top-a.
Još svakako moram spomenuti Baroque And Roll, i pred kraj još jednu njegovu legendarnu, You Don’t Remember, I’ll Never Forget.
Glavni dio koncerta je trajao nešto preko sat vremena, oko sat i deset minuta, kad se povukao sa pozornice skupa sa pratećim bandom (koji su svi odreda vrsni muzičari, naravno, dok je klavijaturist Nick Z Marino, pokazao i vrlo dobre vokalne sposobnosti odmah na početku), a publici nije trebalo puno da ga dozove natrag.
Priveo je svoju hrvatsku premijeru kraju zakucavši cijeli koncert sa bisom u svom virtuoznom stilu, te je tih otprilike sat i pol zapravo poprilično brzo proletilo.
Ono što sam vidio tijekom koncerta kod same publike su bila dva “moda” ponašanja. Ili se praktički totalno statično, da ne kažem opčarano slušalo i gledale njegove vratolomije, uz snimanje telefonima, ili su se neke dobro poznate stvari pjevale od riječi do riječi. Ovo definitivno nije bio “standardni” metal koncert gdje se divljalo, skakalo, headbangalo i slično. Bez greške se mogao odraditi i u Lisinskom, recimo.
Ali, drago mi je da je na kraju pao odabir na Tvornicu, i moram naglasiti da je zvuk bio odličan, i nemam zamjerki na isti. Jer, ponekad se baš padne na “testu tehnike” radi ušteda i onda kvalitetni bandovi i izvođači zvuče lošije nego što bi trebali.
Sve u svemu, uvjeren sam da je i Malmsteen bio zadovoljan sa svojim koncertom u Zagrebu, i da ćemo ga ponovno imati prilike vidjeti kod nas u budućnosti.
“Thunder and spark in the heart of the dark
I hear a rising force “
Camaro
YT LINKOVI:
FOTO: Matea Hurtić
VIDEO: Ivan Šunić – Camaro
